Wolim was puno!!!!<3
Evo me, pa, u ovom postu bi vam htjela rec koliko mi je stalo do vas, sto ste mi pomagali, bili uz mene, smijali se samnom, voljeli me, .....nikad vam to necu zaboravit jer ste popunili sve moje praznine..........Moji prijatelji.......
....Za one koji su vjerovali u mene
kad više ni sama nisam vjerovala.
Za one koji su osmijehom otjerali mrak s mog lica.
Za one čija su mi ljubav dale krila i otkrile plavo nebo.
Za one kojima ne mogu dovoljno zahvaliti u ovom životu, a ni u sljedećem....
....Za moje prave i najbolje prijatelje...
Nije lako pronaći riječi kojima bih opisala naše prijateljstvo,
što je čudno, s obzirom koliko smo postali bliski.
Toliko često nam je trebalo rame za plakanje ili drago lice....
Pitam se, kako uopće možemo riječima izraziti koliko nam
znače prijatelji?....
Što jedno prijateljstvo, a osobito naše čini toliko posebnim?
Nasuprot tuđem mišljenju, zapravo je moguće preživjeti bez
prijetelja, jer i samoća ima svoje prednosti, a, naravno, postoje i neke
aktivnosti koje se s nikim ne mogu podijeliti....
Na kraju dana, mi smo ipak društvena bića, i druženje s
prijateljima ispunjava naš život.....
Postoji i zanimljiva stvar o prijateljstvu koje smo oduvijek svjesni,
ali o njoj rijetko razmišljamo: razumijevanjem drugih, bolje
razumijemo sebe......
Kod svojih prijatelja tražimo iste karakteristike, na koje smo sami
najviše ponosni, ili bismo željeli da budu uočljivije kod nas samih.
Tako nam, na neki način, prijatelji mnogo govore o tome što smo,
ili što nismo....
Svi mi imamo različite vrste prijatelja-od onih kojima se samo nasmiješimo
i pozdravimo na ulici, do starih prijatelja iz djetinjstva.
Tu je i ekipa s kojom povremeno visimo u gradu, tu su i sretnici s kojima
smo osobito bliski....
Prava prijateljstva se temelje na zajedničkom pogledu na svijet- uvjerenju
da nam je život ljepši zbog određenih osoba.....
Unatoč brojnim razlikama, prijatelji o svemu mogu razgovarati oči u oči.
Zajednčki pogledi na svijet, strasti, brige i poštovanje oplemenjuju naše
životno iskustvo....
Prijatelji iskreno brinu jedni o drugima.
Uvijek možemo računati na to da će nam prijatelji čuvati leđa
te braniti naše interese.
Vjera u naše prijateelje raste dok jedni drugima pomažemo
kretati se naprijed.......
To je povjerenje na koje računamo kad povjeravamo svoje tajne...
Prijatelj je tu da ti pomogne držati glavu uspravno, bez obzira
ne sve. Prijatelj zna kad ti je potreban zagrljaj....
Prijatelj zna kad ti je potreban ozbiljan razgovor ili promišljen,
iskren savijet, i zna kad treba reći "Živni malo!"
Što je najvažnije, prijatelj zna kad treba samo sjesti uz tebe i reći ni riječ.
Naravno, najbolje je što se s prijateljima možemo ludo zabavljati.
Možemo zajedno krenuti u avanture, derati se na koncertima, i uvaliti se
u neke lude, nevjerojatno zabavne situacije koje svakome izgledaju čudno.
No, čak se ni srodne duše ne mogu uvijek složiti oko svega.
S time se jednostavno trebamo pomiriti.
Ustvari, čini se da nas prijatelji, upravo zato što nas dobro
poznaju, ponekad namjerno izluđuju.
Na kraju svega ipak slegneš ramenima,
oprostiš im i krenete dalje....Jer to je ono što prijatelji rade.
Najgore je ipak kad prijatelji odlaze. To su najteži rastanci,
a osobito ako znamo da ih vidimo posljedni put.
Razmišljane o gubitku prijatelja, iako nas nevjerojatno rastužuje,
zapravo je vrlo korisno jer nas podsjeća koliko na prijatelji znače
i koliko su nam nezamjenjivi.....
Najčešće nije moguće na prvi pogled reći hoćemo li se s nekim
složiti ili ne. Ne postoje "savršeni prijatelji"....
Postoje ljudi pred kojima jednostavno možemo otvoriti srce
i oni pred kojima ne možemo....
Neki u nama bude polet i inspiraciju, a neki na na smrt dosađuju.
S jednima se osjećamo ugodno, a drugi nas mogu isfrustrirati,
razdražiti ili razljutiti do granice ludila.
Pravo prijateljstvo je nešto što se gradi, na puno načina,
to je put na koji krećemo zajedno.....
Ključ za najbolji početak je da ne pokušavaš nikoga
impresionirati. Nitko ne može glumiti zauvijek, stoga od prvog dana
budi ono što jesi, može im se svidjeti, ....a možda i ne.....
Savršeno bi biti pronaći prijatelja koji će nam s godinama biti
sve bliskiji, tako ćemo otkriti kakvi smo zapravo.....
Možda ćeš na kraju otkriti da ipak nemate ništa zajedničkog,
možda ćete otkriti ružnu stranu njihove osobnosti koju
prije nisi primjećivao.....
S druge strane, možda te previše zavole, gušeći te svojom
prevelikom pažnjom, te im je nemoguće shvatiti da postoje i drugi
važni ljudi u tvom životu....Odjednom, stvari više nisu onako zabavne kakve bile nekad.
Ne mogu sva prijateljstva biti prava, ali ako završiš s nekim krivim, to je zato jer si žrtvovao stvari koje su ti zaista važne u životu.
Ne možeš biti za druge, ako prije svega nisi sam za sebe.
Svi želimo i zavređujemo prijatelja uz koga se možemo istinski vezati,
nekoga tko prihvaća naše strahove i ograničenja bez osude i ohrabruje nas da dosegnemo dalje nego što smo ikada pomislili da možemo.
Prijatelj s kojim dijelimo nama najvrijednije stvari, smojemo se od srca,
ali i plačemo.Pravi prijatelj uvijek zna o čemu razmišljaš bez da mu
kažeš ijednu riječ. Ponekad nam se čini da smo jedini na svijetu.....te tada nemoguće postaje moguće.
Znam da sam sretna što imam takvog prijatelja, i želim ti reći da, bez obzira što se dogodilo ti nikada nećeš biti sam, jer ćeš uvijek biti moj prijatelj...................Zauvijek......................
da, to je sa starog bloga...........hehe.....al saljem vam svima puseee, i to je stvarno za prave prijatelje..........
16.06.2008. | 09:56 | Komentiraj | 37 | # |
oD....da da, znam, prvi post....=/
Ejkac svima, da da, Barica ponovno otvorila blog, ali sad novi, a, vjerovali ili ne, na zadnjem sam zaboravila lozinku.....ekhm, joj, to mi se uvijek dogodi, hehe, =))), al, nema ca, ovo je sad za prave, ozbiljno xP.....pa, opisala bi vam se, al, to u boxu....yup......drago mi je da sam povovno s vama......i naravno, ovo mora bit kratak post zato ca je prvi.........i zato ca nemam nis za rec, hahaha............a, bube bube, pusu svima saljem.............=*
06.06.2008. | 13:36 | Komentiraj | 3 | # |
